EHLUL BEJT a.s.
www.big-imamali.ch
Pogledi na Imama Huseina (ع)


POGLED NA IMAMA HUSEJNA SA GLEDIŠTA OŽALOŠĆENIH
 
Dolaskom mubarek mjeseca muharema, srca mnogih muslimana širom svijeta zahvaćena su čudnim nemirom, jer ovaj mubarek mjesec podsjeća na vječni ustanak Imama Husejna, neka je mir na njega. Danas, nakon više od hiljadu godina, evidentan je ponos na hazreti Imama Husejna, jer je njegov pokret uticao na savjest svih slobododnih ljudi. Događaj koji se zbio prije nekoliko stoljeća još uvijek je živ, tako da obilježavanje Ašure predstavlja put i vječni putokaz ka sjećanju u kojem je istina iznjedrila pobjedu.

Antuan Bara, hrišćanski pisac, koji je napisao nekoliko knjiga o životu i ustanku Imama Husejna a.s. u jednoj zabilješci kaže:

''Ja sam u svojim djelima Imama Husejna predstavio kao svjetlo islama. To je svjetlo koje je milionima osoba obasjalo put spasa i koje ih je udaljilo od neznanja i stranputice. Imam Husejn je svojom vječnom svjetlošću pokazao put istine. Ja sam Husejna bin Alija predstavio kao zaštitnika islama, jer je on stvarao imunitet za iman, vjerovanje i moral. Da nije njega bilo nebi se danas islam ukorijenio kao ideološki osnov u srcima i savjesti muslimana. Uistinu je Husejn, neka je mir na njega, savjest svih religija, od nastanka pa sve do kraja zemaljske historije.''

Svi oduševljeni borbom Imama Husejna za istinu i pravdu, širom svijeta podižu zastave na kojima su evidentni pogledi Husejnovog ustanka, i na taj način se sjećaju ovog islamskog velikana i njegovih prijatelja. Danas kada pogledamo ožalošćene, na njihovim licima i u njihovim srcima vidimo ljubav i nadahnuće. Teško je prenijeti njihove osjećaje, jer da bi čovjek mogao shvatiti njihova osjećanja prema Imamu, potrebno je biti među njima.

Svake godine u ovim mubarek danima, muslimani širom svijeta, iz ljubavi prema hazreti Husejnu izdvoje ogromna sredstva.Realizuju se mnogi humanitarni projekti i uloži mnogo, kako bi na što veličanstveniji način bilo obilježeno sjećanje na događaje Kerbele. Ono što danas posebno veliča evociranje na Ašuru jeste konkurencija između žena i muškaraca, starih i mladih, i svih onih koji se nadmeću u žalbenim ceremonijama. Gospodin Ahmadi, direktor jedne srednje škole u Teheranu, kaže: ''Ljubav prema Hazreti Husejnu, neka je mir na njega, posjedujem još od dječijeg doba. Ne znam koji je korjen ove ljubavi, ali sam siguran da je njegov, i njegovih prijatelja put, bio put istine, iskrenosti i požrtvovanja, što je ostavilo dubok trag u srcima muslimana širom svijeta.

Svi istinski vjernici koji tokom desetodnevnog obilježavanja dana žalosti oplakuju hazreti Imama Husejna, osjećaju značaj ovog događaja. Ustvari, njihovi osjećaji su usmjereni protiv  zuluma koji je nanesen bogobojaznim i borcima za slobodu i mir tokom historije. Njihove suze su pokazatelj solidarnosti sa herojima ushićenosti Kerbale.

Gospodin Ahmadi u nastavku dodaje: ''Iza ovih događaja ostale su velike lekcije. Ukoliko ih savladamo, biće ostvaren naš cilj i imat ćemo jasan putokaz, koji će biti konstruktivniji i izraženiji u obilježavanju ovih dana žalosti.''

Muhamad Ali, 12-godišnji dječak, već dvije godine zaredom na svojim malim ramenima nosi zelenu zastavu i predvodi grupu ožalošćenih. Na zastavi piše  JA HUSEJN !

Muhamad Ali o svojim porivima kaže: "Svake godine jedva čekam ove dane. Ime hazreti Imama Husejna ima nešto u sebi što me privlači. Ja i moji prijatelji učestvujemo na ovom obilježavanju do kasnih večernjih sati i činimo sve što možemo.Tokom ustanka na Kerbeli svoj mali, ali vrijedni učinak, dao je i jedan broj djece, koja su postigla stepen šehadeta, Starost nije važna u odbrani istine. Gdje god da se zulum čini ili da se prijeti vjeri i ljudima, svi treba da učestvujemo u odbrani. Ja sam svojim učešćem, dokazao svoju odanost prema vođi svih slobodnoumnih ljudi u svjetu - hazreti Imamu Husejnu.''

Gospodin Đžafer Piše, vjerski istraživač, smatra se obaveznim da svake godine učestvuje na ceremoniji veličanja Imama Husejna. Događaj na dan Ašure on tumači na sljedeći način: ''Ašura je primjer povezivanosti vjere i politike. Po mom mišljenju, postoji opšte i globalno tumačenje ustanka Imama Husejna. Ašura je jedan moralni i vjerski ustanak, a ona je istovremeno i jedan politički potez. Ispunjavanje obaveze u oživljavanju sunneta Poslanika i borba protiv zuluma, čine važne tačke na osnovu kojih se javlja jedan politički događaj, poput pokreta na Kerbeli. Sa druge strane, koncepti borbe za pravdu, oslanjanje na Allaha dz.š., obavljanje namaza i požrtvovanje, koincidiraju sa lekcijama iz Kur'ana, što daje poseban moral i svetost ustanku hazreti Imama Husejna. Ove aspekte ne treba tumačiti odvojeno.''

Gospođa Amina, jedna od učesnica u želbenoj procesiji, aktivnosti u svom gradu tokom mubarek mjeseca muharema opisuje na sljedeći način: "U svim mahalama i ulicama grada evidentni su znakovi žalosti. Na zidovima su posebne ispisane tkanine na kojima su naznačeni koncepti i poruke koje ukazuju na dubinsku ljubav naroda prema hazreti Imamu Husejnu i njegovom putu. Hrana se stanovništvu dijeli u džamijama, kao i na kućne adrese. Ludi to čine jedni drugima kako bi ispunili zahtjeve Uzvišenog Allaha dž.š.. Čak se može uočiti i prisustvo hrišćanskih vjernika, koji poznaju djela Imama Husejna, koji ga vole i žele da imaju udio u ovoj ceremoniji. Sve se to događa zbog toga što pokret Imama Husejna nosi poruke ponosa, slobode i čovjekoljublja za sve sljedbenike monoteističkih religija.

Na kraju ovog priloga, prenijet ćemo riječi gospođe Silvije iz američke države Virđinija. Ona je studirala komunikacije i nakon mnogih istraživanja prešla je na islam, izabravši za sebe ime Hadžer. Ona, kao simpatizer hazreti Imama Husejna, kaže: "Ustanak Imama Husejna na Kerbeli, uveliko je uticao na mene. Ja sam više godina proučavala knjige o životu Imama Husejna i tako saznala da je islam jedina živa vjera, - a Imam Husejn je ljudima podario svjetlo, budnost i aktivnost. Stoga sam odlučila prihvatiti islam.Ja sam korak po korak napredovala, iz ljubavi prema Imamu Husejnu. Po mom mišljenju, svako ko nauči lekcije od ove velike ličnosti, nikada u životu neće skrenuti s pravog puta. U ustanku Imama Husejna, znanje, humanizam, sloboda i žrtvovanje stižu do vrhunca. Husejn i njegovi prijatelji su svoj život izgubili na putu uspostavljanja Božijih vrjednosti i upravo zbog toga su putokaz za sve ljude u svim vremenskim periodima. Imam Husejn je brod spasa za sve one koji su u potrazi za spasom i ponosom na oba svjeta. Ja sam bila od onih koji nisu bili na pravom putu, ali nakon što sam upoznala put Imama Husejna, i ja sam njime krenula.''



ISLAMSKA REVOLUCIJA, REFLEKSIJA IMAM HUSEJNOVOG USTANKA

Religijski korijeni, bez sumnje predstavljaju najvažnije odlike, osobenosti i karakteristike islamske revolucije. Ova karakteristika islamsku revoluciju čini specifičnom u odnosu na druge svjetske pokrete i revolucije. Revolucije koje su se desile prije grandiozne pobjede islamske revolucije na čelu sa odlučnim liderom imamom Homeinijem (r.a.), ili su bile ekonomske i, jednom riječju materijalne, ili su bile čisto političke i slobodarske. Analitičari koji smatraju da su religija i politika dvije zasebne i međusobno odvojene cjeline, na početku su posmatrali i razmatrali samo jedan segment islamske revolucije u Iranu. Poznata evropska teoretičarka, Teda Skač Pul (Teda Skach Pool), slijedećom rečenicom je iznijela svoj stav o ovom pitanju:"Islamska revolucija je nastala mudro i promišljeno na osnovu djelovanja raznih kulturnih grupa i korjenite islamske organizacije, a inspirisana je legendarnim islamskim junakom imamom Husejnom."

Ova revolucija je pokret koji se uzdigao direktno iz unutrašnjosti širih narodnih masa i kojeg odlikuje prosvijetljenost i samosvjesnost. U vrijeme revolucionarnih zbivanja u Iranu, ovu zemlju je posjetio i jedan veliki svjetski pisac i filozof, Mišel Fuko. On je nakon te posjete objavio knjigu "O čemu sanjaju Iranci" u kojoj, između ostalog piše:

"U iranskim zbivanjima postoji nešto što fascinira današnje analitičare. Takvo što se ne može vidjeti ni u Kini, ni na Kubi ni u Vijetnamu, a riječ je o grandioznom talasu bez vojnih instrumenata, oružja i partija. Zbivanja u Iranu nisu slična ni vrsti revolucije koja se dogodila 1968. godine u Alžiru."

U nastavku ove knjige, Fuko dodaje:"Po mome povratku iz Irana, svi su me pitali: Da li je ono što si vidio u Iranu revolucija? Nisam odgovarao na to pitanje, ali sam u srcu želio da im odgovorim da je riječ o ustanku ljudi praznih ruku koji žele sa Zemlje ukloniti teret koji ih pritišće i koji pritišće sve radnike i poljoprivrednike svijeta, pa i nas sve zajedno."

Mišel Fuko u nastavlju iznosi i jedno pitanje na koje odmah daje i odgovor:"Šta mislite gdje bi se, sa političkog aspekta, trebao nalaziti ovakav pokret? Islamska revolucija je pokret koji ne dozvoljava da ga političke odluke razjedine. To je pokret u koji je udahnut duh mezheba koji razmišlja o promjeni vrijednosti u svijetu.

Islamska revolucija Irana, u svojstvu jednog od najvažnijih događaja historije savremenog doba, duboko je ukorijenjena u zbivanja zabilježena u historiji islama. Tri faktora: vjera, liderstvo i narod, tajna su pobjede i kontinuiteta ovog grandioznog narodnog pokreta. Ovdje treba istaći da je duboki uticaj historijskog pokreta Ašure ujedinio spomenuta tri faktora u jednu izraženu karakteristiku. Taj uticaj je bio toliko dubok, snažan i svestran, da je islamska revolucija Irana, u svojstvu pokreta inspirisanog načinom borbe za istinu, a protiv ugnjetavanja kojeg je praktikovao Imam Husejn (neka je mir na njega). Upravo ta osobenost je islamsku revoluciju predstavila kao savremeni odraz ustanka Imama Husejna na Kerbeli.

Ustanak Ašura je lijepa enciklopedija uzvišene kulture i vrijednosti prema kojima je imam Husejn (neka je mir na njega) poveo ljudsko društvo. Povratak izvornoj vjeri, otpor naspram ugnjetavanja i uzurpatorskog djelovanja imperijalističkih sila svijeta i reforma, odnosno, ispravljanje islamskog društva, samo su neke od važnijih lekcija kojima je dobrano obojena islamska revolucija. Utemeljitelj Islamske Republike Iran, rahmetli imam Homeini, te uticaje je pojasnio slijedećim riječima:"Da nije bilo imam Husejnovog (a.s.) ustanka, ni mi danas ne bismo mogli ostvariti pobjedu. Islamska revolucija Irana je odsjaj Ašure i velike monoteističke revolucije."

Iako je hazreti imam Husejn (neka je mir na njega) u ustanaku Ašure, 61. godine po hidžri, dostigao stepen šehida, posljedice i rezultati tog ustanka su od tog prvog dana do danas ostali da postoje i utiču na ljudsko društvo tokom raznih historijskih razdoblja. Na koncu je upravo taj kontinuitet vrijednosti i misli Ašure rezultirao pokretanje talasa buđenja i samosvijesti u društvu i uticao na jačanje motiva za sučeljavanje sa ugnjetavačkim silama. U okviru tog procesa su, jedan za drugim, formirani reformatorski pokreti koji i dalje bilježe kontinuitet djelovanja. Imam Homeini (r.a.) je o tome rekao:

"Mi moramo shvatiti dubinu šehadeta imama Husejna (a.s.) i biti svjesni da je njegov uticaj prisutan i u današnjem vremenu. Samopožrtvovanje Imama Husejna (a.s.) nam je očuvalo islam."

Jedan od najizraženijih moralnih odraza imam Husejnovog (neka je mir na njega) ustanka je bio taj što mu se nijedan njegov prijatelj ili saputnik nije pridružio u cilju ostvarenja vlastitih materijalnih interesa. Za njih je važnost imala samo reforma društva i revitalizacija islamske kulture. Svjetsko javno mnijenje je bilo svjedokom da iranski muslimanski narod u zbivanjima vezanim za islamsku revoluciju, nije pokazivao nikakvo interesovanje za materijalnim i dunjalučkim stvarima i pojavama, nego da je insistirao isključivo na borbi protiv razvrata, korupcije, ekspanzonizma, a u cilju ostvarenja pravde i pravičnosti. Takva moralna snaga im je davala moć da se odupru i da istraju u svojim nastojanjima. Lider islamske revolucije, ajetollah-el-ozma sejjid Ali Hamenei, o tome kaže:"Ono što je usmjeravalo naš pokret i što mu i danas treba uliti snagu, jeste ono za šta je Husejn sin Alijin (neka je mir na njih) digao ustanak. Mi smo blagorodnošću očuvanja kulture i duha pokreta imama Husejna (a.s.) uspjeli formirati ovaj sistem Islamske Republike. Naše promišljanje o moralnim vrijednostima je zasnovano na događaju Ašure i upravo takvo razmišljanje je kasnije dovelo do širenja pokreta i stupanja širih narodnih masa na scenu."

Sa druge strane, ispravno i duboko tumačenje islama koje je rahmetli imam Homeini prezentirao narodu, rezultiralo je pojavom potpune svjesnosti i boljeg shvatanja imam Husejnovog (neka je mir na njega) ustanka u društvu. Glavna smjernica ustanka i djelovanja imama Husejna se može prezentirati u ovoj kratkoj rečenici:"Bolja je ponosna smrt od poniznog života." Ova smjernica je prerasla i u osnovnu misao i smjer djelovanja iranskog naroda u okviru islamske revolucije i u pružanju odlučnog otpora uzurpatorskim silama. Čak su i parole koje su uzvikivali učesnici u islamskoj revoluciji poput:"Husejn, Husejn, parola je naša, a šehadet čast je naša!", jasno pokazivale smjer njihovog kretanja i svojevrsni nastavak ustanka Ašure u savremenom dobu. Ustvari, imam Homeini je, u cilju čišćenja prašnjave i bolesne atmosfere koja je vladala iranskim društvom u doba Pahlevidskog režima, događaj na Kerbeli i Ašuru pretvorio u snažan izvor kreativnosti i inspiracije unutar vjerovanja članova ovog društva. Ovom metodom je rahmetli imam Homeini ponovio i u mislima oživio boj između Jezida sina Muavijinog i Husejna sina Alijinog, a mjesec muharem predstavio kao mjesec ponosa, časti i pouke. Ovo pitanje nije ostalo skriveno ni pred očima raznih svjetskih analitičara.

Mišel Fuko o tome piše: "Mjesec muharem je period kada narod, na vrhuncu samopožrtvovanja, ne strahuje od odlaska u usta smrti!"

U historiji islama čitamo da je imam Husejn (neka je mir na njega) na poziv Jezida da mu prisegne, odgovorio:"Ta prisega bi značila moje odvajanje od islama!" Imam Husejn u ovoj jednostavnoj rečenici budućim generacijama šalje značajnu poruku koja glasi:"Uzvišenost islama je ostvariva kroz udaljavanje od linije uzurpatorskih i tiranskih vladara, jer tiranski vladari prijete opstanku i zdravlju ljudskog društva i ponekad, zbog svoje pohlepe, žrtvuju cijeli svijet."Historija islamske revolucije u Iranu, od početka do pobjede, pokazuje da je i iranski narod, motivisan ovom imam Husejnovom porukom, odbacio pokvarene vladare i vlastodršce, ostvario pobjedu i nastavio pružati otpor svjetskim imperijalističkim silama na čelu sa Amerikom. Naše kazivanje kraju privodimo riječima lidera islamske revolucije, ajetollah-el-ozme sejjida Alija Hameneija:

"Cijeli svijet je pod utiskom Ašure. Događaj Ašure je događaj bez kraja. Iranski narod je u današnjem vremenu isprobao put imama Husejna (a.s.) i sa ponosom i čašću stoji među islamskim i svjetskim narodima. Put Imama Husejna je put neplašenja, borbe protiv snažnog neprijatelja i pokret prema uništenju zuluma, tiranstva i ugnjetavanja. Ovaj put, svaki slobodar i mudžahid na Allahovom putu prihvata kao svoju moralnu i duhovnu zaleđinu."



IMAM HOMEINI (r.a.) SLJEDBENIK IMAM HUSEJNOVOG (a.s.) PUTA

Ove godine se 27-a godišnjica pobjede islamske revolucije u Iranu poklopila sa mubarek mjesecom muharremom - mjesecom u kojem je čisti potomak posljednjeg Božijeg poslanika (s.a.v.s.) ustankom protiv nepravde i zuluma, stvorio nezaboravni vječni ep. Ta koincidencija u mislima oživljava sjećanja na istosmjernost islamske revolucije sa obnoviteljsko-reformatorskim pokretom Imama Husejna (neka je mir na njega).

Pojava islamske revolucije u modernom dobu, predstavljala je izvorište preporoda mnogih ljudi koji su joj se pridruživali na osnovu svojih talenata, mogućnosti i sposobnosti shvatanja. Imam Homeini (r.a.) je bio učenik u mektebu posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda (s.a.v.s.) i nasljednik velikih predvodnika kao što su bili hazreti Ali i njegov sin Imam Husejn (neka je mir na njih). On je oslobađanje i prosvjetljenje današnjeg čovjeka gledao u kretanju putem ovih velikana i korištenjem njihovog svjetlosnog i životvornog mekteba. Imam Homeini je želio da svi slijede put i metodu življenja ovih Božijih odabranika, jer je to put blagostanja, sreće i radosti. Njegovom revolucijom je došlo do ostvarenja te želje, tako da je cijeli svijet zapljusnuo val ponovnog vraćanja imanu. Visoko-tiražni list "Sidney Morning Herald", u jednom od svojih izdanja je, između ostalog, napisao slijedeće:

"Sada islam prelazi preko geografskih granica, iza sebe ostavlja političke ideologije i nacionalne režime, i mnoge zemlje postaju svjedokom političkog gibanja i stabilnog razvoja islama."

Njemački univerzitetski profesor njemačke nacionalnosti, Jaus Osgos, kaže:

"Imam Homeini je osoba koja je probudila sve monoteiste u našem vremenu. U vremenu u kojem su materijalni instrumenti i anti-duhovne misli pritisle i priklještile ljudsko društvo, ponovno oživljavanje vjere i duhovnosti je zasluga Imama Homeinija i prijatelja islamske revolucije."

Postojeći statistički podatci pokazuju da je među muslimanima latinskog toposa, prelazak žena na islam fascinantan. Ove muslimanke vjeruju da je islam ženu sagledao sveobuhvatnije nego što su to učinile druge religije. Na osnovu svega navedenog, slobodno možemo reći da je blagorodnošću islamske revolucije svijet krenuo putem svjesne i promišljene duhovnosti i spiritualizacije. To je samo jedna od voćki sadnice koju je Imam Homeini (r.a.) posadio prije punih 27 godina. Cijenjeni slušatelji, koristimo priliku da svim simpatizerima islamske revolucije i islamskog buđenja, naučnog napretka i shvatanja čestitamo prestojeću desetodnevnicu svitanja islamske revolucije.

Red je da ukratko ukažemo i na to da je slijeđenje moralnih osobenosti i izvornih misli Božijih poslanika i vjerovjesnika, te prihvatanje uzora u pokretu Imama Husejna - koji je na vrhunac stigao 60. godine po Hidžri u mjestu Kerbela, rahmetli Imama Homeinija na međunarodnoj sceni predstavilo kao istinskog vjerskog reformatora. Upravo je zbog toga nemoguće osobenosti i karakteristike koje su krasile ličnost Imama Homeinija pronaći kod bilo kojeg drugog velikana, lidera ili državnika u svijetu. On je uspio spojiti snagu imana sa ispravnim djelom, čvrstu volju sa snažnom odlučnošću, moralnu hrabrost sa mudrošću, odrešitost sa blagošću, i tako postati istinskim i potpunim uzorom svim muslimanima, i izraženim primjerom pravog islamskog lidera u modernom svijetu. Metoda i način njegovog liderstva je, također, preuzeta od Imama Husejna (neka je mir na njega). Imam Homeini je kao i Imam Husejn ustanak protiv nepravde i zuluma smatrao vjerskom dužnošću,  govoreći: "Kada je vidio da jedna podla i uzurpatorska vlast upravlja narodom, Imam Husejn (a.s.) je istakao da se treba podići naspram te vlasti. Ovaj Hazret je na sebe preuzeo obavezu da digne ustanak i da prolije vlastitu krv, kako bi ispravno usmjerio i prosvijetlio narod."Svi poznavaoci ličnosti, načina i metoda djelovanja Imama Homeinija ističu da se u njegovoj ličnosti nisu mogli primijetiti ni najmanji obrisi karijerizma, želje za vlašću ili trijumfalizma. Ovaj velikan historije ljudskog društva je govorio:

"Svi smo mi zaduženi da ispunimo dužnost i obavezu, a ne da tražimo naplatu za naša djela!"

Direktnost, jasnost i britkost u govoru, još je jedna od istaknutih liderskih karakteristika Imama Homeinija (r.a.). On je u tolikoj mjeri bio misaono i duhovno spreman da ga nijedan događaj nije mogao iznenaditi, potresti ili poraziti. Imam Homeini je i ovu karakteristiku preuzeo od svoga velikog predvodnika i prethodnika Imama Husejna (neka je mir na njega). Imam Husejn je svojim prijateljima rekao: "Tako mi Boga, nikada neću kleknuti pred poniženjem.Moj položaj nije na visini onoga ko se boji smrti!" Imam Homeini je od početka islamske revolucije odlučno istrajavao u svojim stavovima. On je, i pored mnogobrojnih prijetnji, insistirao na svojim uvjerenjima i stavu da ''šah mora otići"! Mnogi politički analitičari i komentatori nisu mogli shvatiti kako Imam Homeini sa posebnom smirenošću i sigurnošću iznosi taj stav u trenutku kada šah uživa svestranu i veoma snažnu podršku zapadnih zemalja.

Među specifičnim i unikatnim karakteristikama Imama Husejna (neka je mir na njega), jeste ta da se nikada nije plašio brojčane nadmoći protivničke vojske. Ta karakterna osobina je do najjasnijeg izražaja došla kada je on, sa svojim malobrojnim prijateljima i sljedbenicima, pružio odlučan i nadasve hrabar otpor Jezidovoj vojsci, koju je činilo na hiljade vojnika. Ista karakteristika je mislima Imama Homeinija vladala u tolikoj mjeri da je jedne prilike rekao:

"Naše zaduženje je odredio Imam Husejn i zato se na bojnom polju nemojte bojati brojčane nadmoći protivničke vojske!"

Poznati njemački orijentalista, doktor Peter Šulator, kaže:

"Imam Homeini je bio veoma privlačna i posebna osoba čije je lice zračilo posebnom svjetlošću. - To se već na prvi pogled moglo primijetiti. Ukoliko bih trebao Imama Homeinija usporediti sa nekom sadašnjom ličnošću, pa čak kada bih u tome mogao izabrati i neko duhovne lice, mislim da ne bih mogao naći nikoga ko posjeduje grandioznost, direktnost, originalnost i duhovnost kakvu je posjedovao Imam Homeini."

Imam Homeini (r.a.) je svoj osnovni uzor vidio u svome pretku, Imamu Husejnu (neka je mir na njega), te je kao i on, oslanjajući se isključivo na Allaha (dž.š.), istrajavao pred naletom društvenih velikih bura. Svi njegovi govori su bili ukrašeni Allahovim prisustvom, a iz njegovih riječi se sa lahkoćom može zaključiti da je ovaj velikan islama sve uspjehe prepoznavao u iskrenom robovanju Gospodaru svjetova. Imam Homeini je islamskom svijetu želio pokazati da je islam u misli i djelu živ i poletan, te da će u skorijoj budućnosti predstavljati izvorište ponosa i nezavisnosti mnogih nacija. On je u toku dvije decenije uspio pokazati novo lice naprednog i modernog islama, koji ima i vlast i politiku, ali i ekonomiju i zakone. - Islama koji, umjesto diktature i ugnjetavanja, ozvaničava društvena prava svakog čovjeka.

Pokret Imama Husejna (neka je mir na njega) bio je zasnovan na pravdi. Ističući odlučnu Husejnovu (a.s) borbu za pravdu, Imam Homeini je rekao: "Motiv Imama Husejna je od prvog dana njegovog ustanka bila uspostava pravde !"

Borba za pravdu i istinu, kao izražena karakteristika ličnosti Imama Husejna (neka je mir na njega), također je ostavila dubok trag na ličnosti Imama Homeinija.On je uz poziv svim ljudima da se založe za pravdu, ponos i čast rekao i slijedeće: "Zar je naša krv crvenija od krvi Imama Husejna ? Imam Husejn (a.s.) nas je naučio šta treba činiti naspram zuluma, nepravde i ugnjetavanja !"



AŠURA U OGLEDALU KNJIŽEVNOSTI

Volim drveće

Što naspram tebe ustalo je

I Vodu

Što ljubav tvoje majke je

Tvoja krv obojila čast je

Suton vjerni tvoje čistote

I mihrab praskozorja

U kojem si ti

Klanjao jutarnji namaz šehadeta

 Već stoljećima muslimani svijeta obilježavaju Ašuru sjećajući se tragične smrti hazreti Husejna i njegovih vjernih prijatelja. Hazreti Husejn a.s. je čovjek za čije ime su čuli svi muslimani svijeta i veliki broj sljedbenika drugih vjeroispovjesti.On predstavlja jednu od najvećih historijskih ličnosti, koja je ostavila veliki uticaj na dešavanja iza sebe. On je simbol slobode i odvažnosti i primjer borbe i žrtvovanja za vjeru i ljudske principe.

Iranski umjetnici ljubav poistovjećuju sa likom imama Husejna i epopejom ašure, i uvijek kada žele govoriti o ljubavi stvaraju djela koja govore u hazreti Husejnu i ašuri.

Nakon pogibije imama Husejna, koja se desila 61. godine po hidžri, veliki broj arapskih i iranskih pjesnika pisao elelegije u kojima je oplakivana smrt hazreti Husejna i njegovih suboraca. Na taj način su elegije zauzele znatno zapaženije mjesto i u iranskoj poeziji.Elegija je vrsta tužnih pjesama u kojima pjesnik, pod uticajem posebnih historijskih i društvenih događanja, izražava svoje emocije.Kaže se da nema čovjeka koji nije jednom u životu zaplakao i koji nije tiho šaputao svoju tugu i jad. Upravo ovo šaputanje i jadikovanje stvara elegiju.

Pisanje elegija u iranskoj književnosti ima jako dugu tradiciju. Vrhunac ove vrste poezije veže se za period Safavidske dinastije. U tom periodu žalopojke i elegije izlaze iz okvira oplakivanja prijatelja i bližnjih. Od ovog perioda nastaju mnogobrojne pjesme u kojima se oplakuje smrt hazreti Husejna i njegovih jarana. Ovdje ćemo, između ostalih, navesti dijelove poeme Muhtešima Kašanija posvećenu danima ašure  -

Kakav je nemir obuzeo svijet

Kakva tuga, kakva žalost, kakva bol

Kakav je ovo kijamet što sa zemlje

Diže se do Arša bez zova Sura

Ako kažem kijamet, dunjalučki neću pogriješiti

Ovaj sveopći kijamet što zove se Muharrem"

Kašani ovaj događaj predstavlja kao nemire i pobunu, koja je zahvatila čitav svijet. On ide dalje pa kaže da ovaj događaj predstavlja ''Kijamet''. Po mišljenju Kašanija, muharrem je kijamet zbog kojeg ne plaču samo ljudi, nego sve što je živo. On nemir zbog ašure pripisuje svim stvorenjima, pa čak tvrdi da i meleci na Aršu oplakuju ovaj događaj. Svi stihovi Kašanijeve poeme prikazuju tragediju Kerbele i smrt imama Husejna, neka je mir na njega. U jednom od stihova Kašani tvrdi da čak ni nebo ne može slušati težinu ove tragedije.

Šuti Muhtešime jer kameno srce u vodu se pretvori

Temelji sabura i dom strpljenja se srušiše

Šuti Muhtešime jer od ove pjesme što krvlju kaplje

U očima uplakanih slušalaca posta čista krv

Bez sumnje Kašanijeva umjetnička vještina je ostavila veliki uticaj na potonje pjesnike i privukla ih ovom žanru poezije.Nakon Kašanija pojavljuje se čitava plejada pjesnika koji se okušavaju na ovom polju, između kojih treba spomenuti: Ašik Isfahanija, Kaanija i Hatif Isfahanija.  No, kod svih ovih pjesnika zapaža se samo opis događaja i mjesta na kojem se desio. Ova vrsta poezije je imala dosta metamorfoza i slobodno se može reći da je bilo veoma malo pjesnika koji nisu potpali pod uticaj ovog događaja. U savremenom periodu također je jedan broj pjesnika pisao svoja djela pod uticajem događaja na Kerbeli i smrti hazreti Husejna, izražavajući na taj način svoje oduševljenje veličanstvenom Husejnovom žrtvom.Današnji pjesnik ašuru ne posmatra samo kao događaj, nego više kao kulturnu prekretnicu:

Žedan sam, dajte mi bijele vode

Dajte mi vrč blistava sunca

Ja sam vruće pitanje Husejnovo - o drugovi

Dajte mi odgovor grlom  ljubavi

Moderni iranski pjesnik, posebno nakon islamske revolucije, prvenstveno obraća pažnju na filozofiju ustanka hazreti Husejna.  Ranije su pjesnici, puni bola i tuge, u svojim pjesmama oplakivali ovaj događaja, posmatrajući Kerbelu samo kao mjesto gdje su stradali imam Husejn i njegovi prijatelji.Međutim, današnji pjesnici ovaj događaj ne prikazuju samo kao motiv oplakivanja i žaljenja, nego tretiraju hazreti Husejna kao kriterij kojim se mjeri istina i neistina:

Sablja, što spusti se na tvoje grlo

Sve i svašta u univerzumu

Presjeca na dva dijela

Sve što je na tvojoj strani - Husejnovsko

A ostalo, Jezidsko je

Epopeja, poruka i žalopojka, predstavljaju tri osnovna elementa ašure, koja su u poeziji nakon revolucije izražena na poseban način. Hazreti Husejn u današnjoj poeziji zauzima značajnije mjesto i njegova žrtva se reflektuje kroz razne prizme.Revolucionarni pjesnik ašuru i  Husejnovu krvavu epopeju na Kerbeli ne smatra davno minulim događajem, nego je za njega Kerbela još uvijek aktuelna.U većini pjesama koje pedstavljaju događaje s Kerbele govori se o trajnosti i neprolaznosti Husejnovog ustanka i nastavku borbe na putu kojim je on krenuo.

Put i konj su spremni, dođi da pođemo !

Kerbela čeka  na nas, dođi da pođemo !

Zejneb stoji na braniku ustanka

Ona strana Kerbele se vidi, dođi da pođemo !

Revolucionarni pjesnik koristi sve raspoložive umjetničke metode da bi izrazio svoje misli. Mašta, emocija, raznosvrsni motivi, poređenja, lirske slike, unutrašnja i vanjska melodika, najbolje karakteriziraju današnju poeziju koja predstavlja ašuru. Današnji pjesnik obraća pažnju na sve detalje ovog događaja pa čak i na one koji su doprinjeli trajnosti uspomene na njega. On analizira sve faktore i osobe koje su učestvovale na Kerbeli, što nije bio slučaj u ranijim periodima.Svi prijatelji hazreti Husejna, koji su učestvovali na Kerbeli, do najsitnijih detalja su analizirani, no o tome ćemo govoriti drugom prilikom...

Ovaj prilog ćemo završiti stihovima Hasana Husejnija, savremenog iranskog pjesnika. Njegova pjesma opisuje smrt  Ali Asgara, sina hazreti Husejna, na Kerbeli  -

Ti si ona  veličanstvena tajna

Što jednoga dana rijeku Eufrat

Na usne ti donese

I malo poslije

U neprestanoj kiši čelika

Dio po dio

Razotkriven posta



LJUDSKI  ŽIVOT PREMA HAZRETI  HUSEJNU

Ašura je bila epopeja koja je izmjenila živote mnogih i na jedan novi način, tumačeći ispravni život, naslikala borbu za pravdu, dostojanstvo i veličinu ljudskoga duha. Zapadni pisac L.M. Bojd je za vrijeme učešća na ceremonijama oplakivanja hazreti Husejna rekao:

"Tokom historije je oduvijek bilo onih koji su voljeli hrabrost, odvažnost, veličinu i dostojanstvenost ljudskog duha. Upravo zbog toga sloboda i pravda nikada nisu poklekle pred zulumom i nemoralom. Husejn ibn Ali je bio jedan od tih velikana. Meni je drago da sam prisustvovao ceremoniji njemu posvećenoj i da sam sjedio sa onima koji veličaju njegovu požrtvovanost i plemenitost, iako se njegova smrt desila prije hiljadu i tri stotine godina".

Život je lijep i svako onaj koji osjeti ljepotu života uživa u njoj, voli i osjeća veličanstvenost ovog svijeta i doseže najuzvišenije nivoe spoznaje. Takav čovjek može trudom i nastojanjem spasiti ostale ljude. Ponekad oholi i umišljeni ljudi prave prepreke u životu drugih ljudi i sprječavaju ih da pravilno usmjere svoj život. Hazreti Husejn je krenuo u Kerbelu s ciljem vraćanja čovječanstva njegovoj ljudskosti i izabrao je smrt pokazavši veličinu ličnosti.

Hazrei Husejn je život posmatrao iz perspektive islama. On je od najranijih dana provodio svoje vrijeme provodio uz najplemenitije ljude kao što su: djed Muhammed s.a.v.s., otac hazreti Alija i majka hazreti Fatima. Vrlo rano je spoznao da život utemeljen na dostojanstvu i etici ima dublji značaj i smisao. U filozofiji hazreti Husejna život je božiji dar na koji imaju pravo svi ljudi, stoga bilo kakvo oduzimanje ljudskog života predstavlja prekršaj i svako onaj koji je unižen i potlačen dužan je da se pobuni. Svako onaj koji tako ne učini čini zlo prema sebi. U 97. ajetu sure En-Nisa meleci pitaju:

''Šta je bilo sa vama ?- Bili smo potlačeni na zemlji odgovoriće -Zar Allahova milost nije prostrana i zar niste mogli negdje iseliti ? - reći će Meleki. Zato će njihovo prebivalište biti Džehenem, a užasno je on boravište"

Hazreti Husejn je konstantno ponavljao da je cilj života dostizanje  savršenosti i veličanstva svjesnim nastojanjem i naporom. On je lično, uz oslonac na Boga i samožrtvovanje na njegovom putu, slijedio ovaj cilj.  U vrijeme dok je Jezid pokušavao silom i prijetnjama vladati ljudima, hazreti Husejn neka je mir na njega, pokazuje da dostojanstvena smrt i utapanje u okeanu vječnosti nudi ogromnu sreću čovječanstvu. Imam Husejn nije pokleknuo pred tiranijom ističući da je za njega smrt sreća, a život sa tiranima uvreda i jad.On je slijedio put božijih odabranika oslobađajući  ljude iz neznanja i zabluda i oživljavajući izgubljeni ljudski identitet. Stoga se veoma jasno može slijediti buđenje i stasavanje humanizma tokom Husejnovog pokreta.

Jedan od najvažnijih ciljeva stvaranja jeste poostvarenje savršenog i potpunog čovjeka, kojem je težio i hazreti Husejn. Dubljom analizom njegove žrtvu i žrtve njegovih odanih pristalica, možemo prodrijeti do još jedne dimenzije tajni stvaranja. Kada je Allah dž.š. odlučio stvoriti čovjeka rekao je melecima:

"Ja ću na zemlji namjesnika postaviti" - Bekare 30. ajet.

Ukazujući na osnovne principe ljudskog života Husejn a.s. poziva ljude da svoje živote postave na temeljima na kojima je stvoren ovaj svijet i da ne padaju na tlo niskosti. U vrijeme kada je stajao spram neprijatelja ni trenutka se nije udaljavao od moralnih principa i vrijednosti koje životu daju pravi smisao i vrijednost. Kada je hazreti Husejn vidio da je neprijateljska vojska žedna, od svoji prijatelja je zatražio da ih napoje, iako je neprijatelj koristio sva sredstva za njihovo slamanje.

No zlotvori nisu marili za ljudskost pa su Husejnovim prijateljima i porodici blokirali put do vode, a zatim su im strijelama počeli šatore spaljivali.Tada je imam Husejn održao historijski govor koji budi svaku uspavanu savjest rekavši:

" O ljudi, ako nemate vjere, bar budite slobodni !"

Dalekovidost i vrhunska evolucija razuma veoma dobro se mogu zapaziti u filozofiji hazreti Husejna jer je ovaj velikan, radi spasa čovječanstva, žrtvovao sebe i svoju porodicu. Jedan arapski pjesnik kaže:

" Kada je duh velik, tijelo nema druge nego da ide za njim. No, mali duhovi idu za tijelom i bez obzira što je to daleko od logike i zdravog razuma, prihvataju svako poniženje i nesreću, i nikakav zločin im nije stran."

Sudeći po aktuelnim prilikama može se reći da epopeja Kerbele, obilježena smrću više od sedamdeset osoba, nije završena - nego se nastavlja i danas. Širom svijeta živi sjećanje na smrt hazreti Husejna i njegovih bližnjih. Indijac Puršu Tamalas Tundun  u vezi s tim kaže:

" Znam u čemu je važnost oživljavanja sjećanja na ovaj veliki događaj. Požrtvovanost i uzvišeni ciljevi imama Husejna, neka je mir na njega, oživjeli su ljudskost i uzdigli ljudsku svijest na najviši nivo. Obilježavajući ovaj događaj duh slobodarstva, veličanstva i požrtvovanosti proključat će u ljudima a društvo će konstantno biti aktivno i ići će u pravcu racionalnog ljudskog bitka."

TAZIJE – OTVORENA MUZIČKO RELIGIJSKA SCENA

Religiozne predstave narodnog karaktera koje se svake godine organizuju početkom muharema – mjeseca tugovanja, nazivaju se Tazije.Ovi umjetnički prikazi preživjeli su historijski, iako u pojedinim razdobljima nisu bili po volji vladarima.

Uloga učača Tazije je da u toku predstave akustično dočaraju zbivanja ašure u 61.hidžretskoj godini ,u kojima su poslanikov unuk Imam Husejn i 72 člana porodice i odanih prijatelja, po nalogu tiranskog vladara Jezida, mučki ubijeni na pijesku Kerbele.Ovi učači na trgovima i na posebnim žalitbenim mjestima nastoje da kompletiraju cjelokupni prikaz i pobude emocije u narodu.Narodne predstave započinju 1.muharema i svoj vrhunac dostižu desetog dana ovog mjeseca a traju od početka narodnog okupljanja pa sve do kasnih večernjih sati.Tazije okuplja veliki broj aktera – od pomenutih učača, preko vojnika, pa do statista.

Historijat ovih predstava u Iranu traje oko 1.000 godina.Bilježi se da je car Muezdoule Ahmed ibn Buje 342. hidžretske godine naredio opštenarodnu žalost u pvih deset dana muharema kao i tužne igrokaze, koji su bili pretača današnje Tazije.

Ovi scenski prikazi su tokom godina dopunjavani i dorađivani, tako da su kroz prethodne vijekove prolazili kroz različite transformacije.U početku se radilo o maloj grupici iz naroda koja je u posebnoj odjeći i uz pomoć upečatljivih rekvizita – poput oružja i zastava, nastojala da evocira tužne događaje.Kasnije su predstavu počele pratiti i žalopojke, koje su više ili manje upotpunjavale igrokaz.U vrijeme dinastije Safavida – negdje oko 1016.(H.G.), Tazije dobivaju sadašnju formu.U ovoj predstavi uloge su isključivo muške, ali se time – kao i brojnim drugim scenskim izrazima, na poseban način izražava poštovanje ženama Ehli-bejta.Govor glumaca je poetski nadahnut i vrlo je blizak narodnom jeziku.Izvor naracije nalazi se u religioznoj ushićenosti, koja ponekad zalazi u historijske legende.Učač snažnog glasa otvara predstavu a zatim na improvizovanu scenu dolaze glumci koji počinju sa igrom, pričom i pjesmom.Za gledaoce predstave, njen kraj je dobro poznat, ali to ne umanjuje doživljaj u toku samog scenskog izvođenja.Većina  gledalaca duboko vjeruje da i samo posmatranje predstave pojačava njihov moral i donosi poseban sevap.

Glavni motivi Tazije su borba pravde i nepravde i upornost u propagiranju dobra.Filozofija pokreta ašure je u izboru puta pravde i borbe protiv tlačitelja.Zbog toga je osnovna podjela među glumcima na ljudske velikane i na tiranine.Prvi su obučeni u bijele i zelene odore sa žutom obućom, dok su negativci uglavnom u crvenoj odjeći, na kojoj su određeni detalji koji ukazuju na njihov loš karakter.Vojnici nose pancire i kacige i slično su obučeni kao vojnici u doba Safavida.Scenskim pokretima posebno doprinosi muzika, kojoj se lagano pridružuje pjesma.Ponekad se jedan melodičan glas prožima kroz cijelu predstavu a nekad je to hor koji naglo podiže tužnu atmosferu.Muzički istraživači i kulturolozi skloni su tvrdnjama da u predstavi Tazije egzistiraju osnovni elementi iranske tradicionalne muzike, koja je tako očuvana kroz pozorišnu formu U ovoj predstavi uloga muzike je precizno definisna.Pozitivni likovi pjevaju pjesme praćene starim narodnim instrumentima.Oni čak uče i ezan, ovisno od okolnosti.Nasuprot njima, negativci pjevaju prigušeno, uz pratnju udarača i njihova melodika para uši.Za pokrivanje cjelovitog muzičkog izraza koristi se desetak – uglavnom tradicionalnih instrumenata.Instrumentalne melodije su većinom sjetne i tužne a ponekad su to i borbene koračnice.Muzičari imaju i dirigenta koji određuje  tonsku dinamiku predstave.

Tazije su ustvari istinski multimedijalni izraz iranske umjetnosti.Ovdje se povezuje scenski i muzički nastup sa likovnim izrazom i koreografijom, koja daje potrebnu upečatljivost cjelokupnom prikazu.Za odigravanje pradstave značajno je stvoriti potrebnu atmosferu, ali je bitno i samo mjesto njenog odigravanja.Dokumentacija govori da su se predstave prvobitno odvijale u Tekijama i džamijama.Jedno od najpoznatijih takvih mjesta je Dolat tekija u Teheranu, izgrađena 1824. godine.Ona je spacijalno preuređena za Tazije  i sposobna je primiti oko 20.000 gledalaca.Kružnog je oblika, ima četiri sprata, i raspolaže površinom od 2.800 kvadratnih metara.

Recimo na kraju da su scenski prikazi Husejnovog a.s. stradanja reafirmisani nakon pobjede islamaske revolucije Irana.Oni u poslednjem revolucionarnom razdoblju dobivaju veliku duhovnu i materijalnu podršku, koja u mjesecu muharemu daje svoj puni društveni doprinos.Tazije za iranski narod danas simbolišu hrabrost i humanizam ali i podsjetnik na ono što muslimani ne smiju da zaborave.       



POGLEDI LIDERA ISLAMSKE REVOLUCIJE NA ODLUČUJUĆE FAKTORE IMAM HUSEINOVOG (S) USTANKA
 
Od velikog događaja Ašure prolazi skoro 14. vijekova, a ovaj grandiozni pokret je još uvijek životvoran i inspirativan. Tok vremena nije uspio poruke imam Husejnovog (neka je mir na njega) ustanka prepustiti zaboravu tako da borba istine protiv laži i danas privlači mnogo iskrenih ljudi koji čine sve u suprotstavljanju tiraniji, uzurpaciji, ugnjetavanju i nepravdi. Upravo zbog svega navedenog, ustanak imama Husejna (neka je mir na njega) koji se dogodio 61. godine po Hidžri, ima posebnu važnost ne samo u historiji islama nego i u historiji cjelokupne ljudske zajednice. Lider islamske revolucije, ajetollah-el-ozma sejjid Ali Hamenei je ovu grandioznu i višeznačajnu revoluciju razmotrio i analizirao iz raznih uglova. On, između ostalog, kaže:"Ašura nije isključivo historijski događaj. Ašura je jedna kultura, jedan kontinuirani tok i jedan stalni izvor i zadatak za cjelokupni islamski ummet."

Cijenjeni lider islamske revolucije u svojoj analizi izdvaja tri faktora koji se ističu svojim značajem i koji su ostavili najdublji trag na pojavi i formiranju pokreta imama Husejna (neka je mir na njega), a ti faktori su: logičnost, ponos i osjećajnost. Osvrtom na ustanak koji je do svog vrhunca stigao na Kerbeli, shvatit ćemo da su spomenuti faktori, svaki na svom mjestu, imali važnu ulogu u ovom pokretu.

Ajetollah Hamenei smatra da su logika i um veoma važni faktori u imam Husejnovom ustanku i logiku tog pokreta objašnjava slijedećim riječima:

"Logika nalaže da musliman djeluje u trenutku kada se steknu odgovarajući uvjeti."

Prema tome, pokret imama Husejna sina Alijinog (neka je mir na njih), formiran je kada je on vidio postojanje odgovarajućih uvjeta za djelovanje i dizanje ustanka protiv zuluma i nejednakosti.

Sa imam Husejnove (neka je mir na njega) tačke gledišta, vjera sa svojim uzvišenim učenjima čovjeku pokazuje put koji vodi ka izvornom domu blagostanja i prosvijetljenosti, a tamo gdje dođe do iskrivljenja vjere ili pak vjera budne odbačena na marginu ljudskoga života, formiraju se neophodni uvjeti za zastranjenje, zalutalost i skretanje sa pravog puta. U tom periodu logika i um nalažu dizanje ustanka protiv tirana i ugnjetavača koji u vjeru unose novotarije i time sa opasnošću suočavaju vjeru i blagostanje cjelokupnog čovječanstva. Lider islamske revolucije u ovom trenutku citira hadis posljednjeg Božijeg poslanika (s.a.w.s.) i zaključuje:"Ako neko vidi kralja tiranina koji zabranjuje ono što je Uzvišeni Allah (dž.š.) dozvolio i ne usprotivi mu se svojim djelom ili svojom riječju, zaslužuje da ga Uzvišeni Allah pošalje tamo gdje šalje onoga tiranina."

Prema tome, logika Ašure nalaže pružanje otpora silničkoj i tiranskoj vlasti. Historija bilježi veliki broj slobodarskih i pravde željnih ustanaka koji su bili zasnovani na ovoj logičnoj smjernici. Ajetollah Hamenei o uzoru pokreta Ašure kaže:"U toku historije, ova zastava je za svjetske narode predstavljala trijumf i pobjedu i tako bi trebalo biti i u budućnosti i tako će biti."

Lider islamske revolucije u ovom slučaju islamsku revoluciju navodi kao izražen primjer svega navedenog i kaže:"U mjesecu muharremu 1357. godine po iranskom solarnom hidžretskom kalendaru, odnosno 1978. godine, dragi imam Homeini (r.a.) je, inspirisan događajem Ašure, rekao: Krv pobjeđuje mač! To je dovelo do velikog historijskog događaja, odnosno pobjede islamske revolucije."

Drugi faktor ustanka imama Husejna sina Alijinog (neka je mir na njih) na kojeg ukazuje lider islamske revolucije, ajetollah-el-ozma sejjid Ali Hamenei, jesu ponos i čast. On ovaj faktor objašnjava na slijedeći način:"Drugi faktor su ponos i čast, to jest ono zalaganje koje treba biti učinjeno i koje mora biti učinjeno s islamskim ponosom, jer ponos i čast pripadaju samo Allahu (dž.š.), Njegovom poslaniku (s.a.w.s.) i vjernicima. Musliman na ovome putu nastojanja mora štititi svoj ponos i svoj islam."

Imam Husejn (neka je mir na njega) je u raznim etapama svoje revolucije, od Medine do Kerbele - iako se u nekoliko navrata nalazio opkoljen do zuba naoružanom neprijateljskom vojskom -, uvijek nastupao s ponosom. Drugim riječima, jedan od glavnih uzročnika ustanka Ašure je nastojanje da se muslimanima vrate čast i ponos kojeg su im bili pogazili nepravedni i tiranski vladari iz dinastije Emevida.

Lider islamske revolucije naglašava da sljedbenici mekteba-ideologije- imama Husejna (neka je mir na njega), također moraju važan faktor časti i ponosa svrstati u svoje političke, kulturne i društvene programe i djelovanja. On nastojanja u cilju očuvanja i zaštite ponosa predstavlja kao važnu temu ustanka Ašure, a koja je bila veoma bitna i uticajna i u islamskoj revoluciji. Lider islamske revolucije u ovom trenutku ukazuje na historijski govor u kojem je utemeljitelj Islamske Republike Iran, rahmetli imam Homeini, 1963. godine otkrio pravi idenditet Pahlavidskog režima, a odmah zatim dodaje:"Pogledajte samo imama Homeinija (r.a.) na dan Ašure u medresi Fejziji u Qomu. Jedno duhovno lice koje nema ni jednog vojnika, ni jedan metak u cijelom svom biću, sa takvim ponosom govori da pod težinom njegovog ponosa klecaju koljena neprijatelja. To je stav ponosa. Imam je u svim situacijama bio takav."

Pogled na islamsku revoluciju pokazuje da je imam Homeini (r.a.), slijedeći imama Husejna (neka je mir na njega), digao ustanak za islamsku grandioznost i ponos muslimana. On je vjerovao da ponos i čast pripadaju samo Allahu (dž.š.) i da samo Uzvišeni Stvoritelj svjetova poklanja ponos i čast pa se prema tome i nije plašio nikoga i ničega drugog.

O osjećajnosti kao trećem faktoru o kojem govori lider islamske revolucije, poznati iranski mislilac, filozof i islamolog, šehid Morteza Motahari, u djelu "Putovanje kroz poslaničku sirru", piše:"Bilo koja ideologija koja u sebi nema faktor osjećajnosti i koja je bazirana isključivo na umovanju i filozofiji, ne može mnogo uticati na dušu i ima manje šanse za opstojnost i trajanje. Ali, ako u toj ideologiji postoji faktor osjećajnosti i emotivnosti, ta osjećajnost i emotivnost joj poklanjaju posebnu toplinu i čine je logičnom. Bez sumnje, imam Husejnov (neka je mir na njega) mekteb ima i logiku i filozofiju, ali ako ga predstavimo isključivo kao mekteb zasnovan na umovanju, u tom slučaju će mu biti oduzeta njegova toplina i poletnost."    

Šehid Motahari zaključuje da je imam Husejn (neka je mir na njega), dubokim promišljanjem i shvatanjem daleke budućnosti, svoj grandiozni pokret ukrasio osjećajnošću i emotivnošću i tako ga učinio vječnim i vječito blagorodnim i inspirativnim.

Lider islamske revolucije o faktoru osjećajnosti i emotivnosti u imam Husejnovom (neka je mir na njega) pokretu, kaže:"Događaj Ašure nije suh i isključivo filozofski, nego je ukrašen osjećajnošću, emotivnošću, ljubavlju i plačem. Moć emocija je ogromna i ona nas navodi na plač i tumačenje Ašure."

Lider islamske revolucije u nastavku dodaje:

"U atmosferi emocija i ljubavi se mogu shvatiti mnoge istine koje su izvan te atmosfere neshvatljive."

U svakom trenutku ustanka Husejna sina Alijinog (neka je mir na njih) i posebno na dan Ašure, može se primijetiti vrenje emocija i ljubavi. Naravno, ovaj ustanak je logičan i baziran je na čvrstim racionalnim dokazima, ali nas, također, iz njega zapljuskuju valovi ljubavi i emocija koje svojom snagom utiču na duhovno prosvjetljenje svih osoba koje se susretnu sa ovim pokretom.

Sveukupno gledano, lider islamske revolucije, ajetollah-el-ozma sejjid Ali Hamenei smatra da isprepletenost uma, logike i emocija i čistih osjećanja, ustanak imama Husejna (neka je mir na njega) čini vječnim i vječito opstojnim. Sa druge strane, imam Husejnovo oslanjanje na ponos i čast muslimana i svih članova ljudskog društva, ovaj grandiozni pokret ne čini samo uzorom za muslimane, nego za sve slobodare i pravde željne borce i aktiviste širom svijeta.



Aspekti ljubavi prema Bogu dž.
Ašura u očima drugih
Imam Huseinov (ع) ustanak
Kerbela kod bošnjaka
Pogledi na Imama Huseina (ع)
Tragedija Kerbele
HomeEhlul Bejt (ع)Ibadeti - MolitveIslamske temeAšuraMultimediaShopGenocid